Klinika, Bolnica

Klinika, Bolnica

 


Ortopedija

Oboljenja koštano-zglobnog sistema spadaju u česta oboljenja organizma. Prema statistici u našoj zemlji, tokom 2009 godine 10% od svih oboljenja pripada oboljenjima lokomotornog aparata. Tako, lečeno je intrahospitalno 64.297 bolesnika, te se tako ova oboljenja nalaze na sedmom mestu u odnosu na sve druge bolesti.

Zahvaljujući savremenim uslovima života (uglavnom sedenju kod kuće i na poslu, upotrebi auta u cilju prevoza), višku kilograma i sl., dolazi do malog angažovanja lokomotornog aparata, čime se eliminiše njegova osnovna funkcija. Ovo dovodi do nepovratnog oštećenja zglobne hrskavice velikih zglobova u prvom redu kuka, kolena pa i ramena. Ova oboljenja, uglavnom, pripadaju starijoj populaciji, ali poslednjih decenija su i mlađe osobe sve više pogođene ovim zdravstvenim problemima. Posle dijagnostike, kod manjeg stepena oštećenja zglobova, lečenje je neoperativno, a kod odmaklih stadijuma oboljenja, lečenje podrazumeva artroplastiku zglobova.

Inače, degenerativna oboljenja zglobova imaju progresivni karakter. Subjektivne tegobe su u vidu bolova, otežanog kretanja, a kliničkom slikom dominiraju smanjenje obima pokreta u zglobovima i njegove funkcije. Kliničku sliku upotpunjuje objektivni nalaz i dijagnostičke procedure. Ukoliko se ne preduzme aktivno, radikalno lečenje, bolest dovodi do teškog invaliditeta obolelog i nepokretnosti.

Razvojni poremećaj kukova kod dece podrazumeva ranu detekciju oboljenja i neoperativno lečenje. Međutim, kada se bolest kasnije otkrije ili neoperativno lečenje ne uspe, neophodno je i operativno lečenje. Kada lečenje u ranom detinjstvu ne da rezultate, onda se primenjuje aloplastična zamena velikih zglobova.

Implantacija veštačkog zgloba omogućuje obolelom brz oporavak za tri do četiri nedelje, eliminisanje subjektivnih tegoba, bola, poboljšanje stabilnosti zgloba, vraćanje poslu i svim životnim aktivnostima.

Visok procenat oboljenja u vezi lokomotornog aparata, pripada oboljenjima kičmenog stuba.

Najčešće su to bolovi u donjem delu leđa, kao posledica degenerativnih promena tog segmenta. Nazivaju se opštim nazivom - lumbalni sindrom, ili bol u donjem delu leđa.

Ovaj sindrom se javlja i kod mlađih i kod starijih osoba. On je posledica degenerativno izmenjenih intervertebralnih zglobova, oštećenja intervertebralnih diskusa, suženja spinalnog kanala. Pored tegoba praćenih bolovima, otežanom funkcijom čitavog tela, bolest se može manifestovati i neurološkim deficitom donjih ekstremiteta što može dovesti i do potpune paralize. Onda je lečenje operativnim putem neophodno.

Cervikobrahijalni sindrom je češće vezan za profesionalna oboljenja i nastaje kao posledica dugotrajnijeg nefiziološkog stava tela, koji je karakterističan za pojedina zanimanja (metaloglodači, daktilografi, laboranti, stomatolozi, hirurzi...). Uzrok ovog bolnog sindroma je degenerativno izmenjen vratni segment, kada ponekad, i pored fizikalne terapije, mora da se hirurški interveniše.

Posebno poglavlje zauzimaju tumori i tumorima slična stanja. Najvažniji momenat u lečenju ovih oboljenja je prevencija. Međutim, ukoliko i dođe do oboljevanja, neophodna je rana i precizna dijagnostika i multidisciplinarno lečenje.

Reumatska oboljenja velikih zglobova posle sprovedene antireumatske terapije pripadaju ortopedskim hirurzima na dalji tretman. Uglavnom se radi o aloplastičnoj zameni velikih zglobova ili stabilizaciji kičmenog stuba posle preloma.

Neoperativno i operativno lečenje povreda lokomotornog aparata podrazumeva primenu najsavremenijih hirurških procedura (osteosinteza intramedularnom fiksacijom, ekstrafokalnom fiksacijom ili veštačkim implantatima velikih zglobova).

Povrede mekotkivnih struktura zglobova, ligamenata, meniskusa, zglobnih kapsula, nestabilnost zglobova, povratne luksacije kolena i ramena, osteohondralne lezije velikih zglobova ili nadoknada osteohondralnih defekata obavljaju se endoskopskom metodom - artroskopijom. Metoda ima prednost u odnosu na klasične jer je za bolesnika manje mutilantna, kraća, ne ostavlja velike ožiljke, omogućava ranu rehabilitaciju, te samim tim i brz i efektan oporavak.

ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA

1.Pregled specijaliste za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju
2.Detaljne dijagnostičke procedure
-rentgen
-MRI
-MSCT
-ultrazvučna dijagnostika
3.Lečenje povreda zglobova i preloma ekstremiteta, kičmenog stuba i karlice;
neoperativno i operativno.
Hirurške procedure na povređenim zglobovima / punkcije, drenaže, artroskopija /

Neoperativno lečenje preloma
Ortopedska repozicija u anesteziji i odgovarajuća gipsana imobilizacije, kao i korekcija gipsa i skidanje gipsane imobilizacije, imobilizacija Šancom ili miderom.

Prof. dr Milenko Stevanović - specijalista ortopedije i traumatologije
dr med Gordan Gavrilović - specijalista ortopedije

Medicinski kalendar

February, 2012
  • Pon
  • Uto
  • Sre
  • Čet
  • Pet
  • Sub
  • Ned

Vesti